Sitnice koje život znače...
Moji kućni ljubimci.... vesele me i kad sam najtužnija...
Moje naočale... nemogu bez njih... spas u zadnji čas...
Knjige... mitska bića... bajke... hmmmm.... obožavam...
Glazba... ne volim tišinu...
Kino... filmovi...
Krpice... cipelice... kao i kod svih žena...
Fotoaparat... klik...klik...
Kompjuter... mobitel... uffff moja veza sa svijetom...
Ogromni crveni kofer na kotačiće za putovanje... neizostavna stvar u mom životu...
Iiii za kraj tri točkice (...) - nemogu si pomoći obožavam ih... ;)
Pronađeno na dnu kutije sa sjećanjima:
Ljubiti jedan sat je osobina životinje,
Ljubiti jedan dan je osobina čovjeka,
Ljubiti cijeli život osobina je anđela,
A voljeti cijelog života samo jedno biće,
to je osobina bogova...
Tvoj mali...
13.01.2001.
Butterfly Effect
utorak, 30.05.2006.
Dragi moji...
Ne nisam zaboravila na vas... Svako malo se sa sjetom mislim na vas... i svojeg piskaranja na netu... iii tako bi željela... da imam malo više vremena... da mogu pisati svaki dan... ali... nanizale su mi se razne obaveze i zaokupirale me neke druge stvari... jednostavno ne stignem... moglo bi se reći da sam u slatkim mukama...
Hmmm... da vidimo što ste sve propustili od kad me nije bilo...
Stanček samo što nije za useliti se... nedostaje nam još samo namještaj za dnevnu sobu i garderobni ormari... ovo sve ostalo je namješteno ili u fazi dopremanja u naš stančić...
Znači uskoro je otvorenje stančeka... tako da smo ful angažirani oko toga...
Aaaaa.... ima još jedna novost iiii ona je najveći razlog mojeg nepisanja i tog što sam ja posljednjih dana ni na nebu ni na zemlji....
Da dogodilo se...
Davor me zaprosio.... onako romantično... sanjivo... i ja sam rekla DA...
Ma nas dvoje smo već neko vrijeme planirali zajednički život i vjenčanje ali... evo opet nam je sve došlo nekako naglo...
Vjenčanje je 21.10.2006.
Hm... uzbuđena sam... jako... sretna sam... vesela... unatoč svoj strci oko sebe osjećam se nekako posebno... ispunjeno...
Uvijek sam zamišljala da mi taj dan bude poseban... da se tako i osjećam... posebno... voljeno...
Huh... mislim da mi se san polako ostvaruje... jer za sad sve ide kako sam planirala i žejela...
Pronašla sam haljinu o kojoj sam kao mala sanjala... ali zbilja... točno takvu kakva pristaje meni vrckavoj i sretnoj.... razigranoj...
Hmm... pozivnice... zahvalnice... kolači... ma zabrijali smo na neku notu bajke... pa želimo da to tako i ispadne ko u bajci... bajkovito... stalno se smješkam... to je dobro... kad me lovi nervoza... ali ona slatka nervoza... oni leptirići u trbuhu... uvijek se smješim...
Ahhh... mogla bi još dugo pisati.... ustvari mogla bi objaviti kratki popis obaveza koje teba ispuniti prije vjenčanja... nešto ko kratku organizacijsku listu vjenčanja... korisna je vjerujte mi...
Hihihi!!! Konačno... tu sam.... konačno mi je popustila prehlada... nemam više temperaturu... već koja tri dana... nuspojave od liječenja polako se povlače... guzica mi dolazi natrag u formu od injekcija... ne gušim se više od kašlja... a i ne moram više bit na dijeti zbog probave... jao konačno... već sam se uhvatila kako crtam male hrenofčice i narezani špekec... jer nisam smjela jesti meso nekoliko dana... morala sam bit na dijeti....pa sam postala malo hmm.... ugrožena... hmmm... bolje sam puno bolje... jučer sam bila prvi dan na poslu nakon tjedan dana bolovanja... ma da... ne možete vjerovati... mislila sam da ću poluditi doma... u četiri zida... hmmm... sad sam tek shvatila kak nemogu bez posla... kak nemogu bez ljudi na poslu... koliko mi to sve znači... hehehe... radoholičarka...
Hmmm... ima i dobra stvar u tome što sam bila bolesna... smršavila sam... 3 kg.. ovo je bila prisilna dijeta... ehhh... kad bi mogla skinut još 2 kilice pa napadnuti malo celulitić bilo bi odlično... no znam ja sebe sad sam si super... i ko će se sad opet pridržavat dijete... ma vidjet ću ljeto je još daleko... hehehe...
A sad sam si trenutno baš super... nemam trbušćič... nemam šlaufeke... hehehe... sad bi se mogla skinuti i trčakarati okolo... hihihi... luda sam... ehhh... posljedica antibiotika... hehehe...
Da... bolesna sam... od prošlog četvrtka... nemam baš puno snage za pisati... evo samo da vam se javim i da velim da imam gnojnu anginu grla i upalu sinusa i da sam već jako jako ljuta na temperaturu koja mi se tek danas stabilizirala i pala... i ljuta sam na one streptokoke u grlu koji su se tamo nastanili... hmmm... jedva čekam da mi sve ovo prođe jer se stvarno ne osjećam najbolje... naprotiv grozno... najgora bolest koju sam ikad imala u životu... vjerujte mi... toliko popratnih nuspojava... od liječenja da je to strašno... buuuuuu.....
Strah... tuga... osjećaji koji se nemogu opisati...
Riječi mi isprekidano naviru ... pokušat ću prenjeti ih na papir... neke stvari jednostavno se nedaju opisati... mogu se samo osjetiti...
Tek sada shvaćam...sad kad sam preživjela onaj prvi šok... sad polagano dolazi bol... i zabrinutost... u nedjelju oko 22,30... dogodilo se nešto grozno... preminula je susjeda... imala je malo manje godina nego moji roditelji... infarkt... srušila se i u sekundi preminula... grozno... svi smo bili cijelu noć na nogama...zvali hitnu... čekali hitnu... izbezumljeno joj pokušavali pomoći... ali grozno je kad vidiš da ta osoba odazi pred tvojmi očima i očima mnogih koji su priskočili u pomoć i osjećaš se tako bespomoćno... grozno...
U trenu...te osobe više nema... takvo nešto se može dogoditi bilo kome... mojima... jaooo... grozno... najgori je taj osjećaj bespomoćnosti...
U toj svoj strci ovih dana koju smo imali... nekako smo potisnuli u drugi plan mamin odlazak na operaciju vena... hmmm... tek jučer poslije sprovoda kad smo došle doma sjele u sobi na trosjed... meni odzvoni u glavi da ona sutra odlazi u bolnicu i u četvrtak ujutro na operaciju... ufffff... pa ti se moraš spremiti velim joj... a ona smirena... kakva je uvijek... ma imam vremena... jaooo... divim joj se kako je sve ovo dobro podnjela... žena koja je umrla prije par dana bila joj je prijateljica... divna osoba... znam da je mami jako teško ali ne želi to pokazati pred nama da se ne brinemo... jao kako je volim... beskonačno... i jako se bojim za nju... danas smo je ispratili ujutro u bolnicu... smjestila se... i uz smješak nam rekla da će sve biti uredu i da ne brinemo... sutra ujutro je operacija i jedva čekam da sve ovo prođe... da se ovaj gorzni tjedan završi...
Ma moram gledati s pozitivne strane... ona je hrabra i čvrsta... svašta je preživjela... i kako ona sama veli:" Pa i nemože drugačije biti nego dobro...Uredu? Srce moje volim te... " Volim i ja tebe, mama... pusa...
Zijev...prošao vikend... cijeli se dan da smucam po kući... ništa mi se neda raditi... samo bi se izležavala... cijeli dan ću kak izgleda provesti u krevetiću... pijuckajući cappucino... grickajući keksiće... ko mali hrćak...
Ma ustvari danas mi je dan za mene... novine... komp... slatkiši... micek.... kaj hoćeš više...
Kraj tjedna mi je bio fulll naporan...a i sinoć bi se moglo reći da je bilo ludo... tako da sam užasno pospana... još smo i satove morali pomaknuti jedan sat unaprijed pa mi i taj sat fali... hmmm... okrutno...
Veliki uzdahhhh... i pusica....
Živjeti svaki dan kao danas... osjećati se bajno...
Hmmm... kako samo sitnica u životu može puno značiti... da ti ona uljepša dan... da te nasmije... da te podigne... bila sam kod frizera danas... donjela drastičnu odluku o tome kako ću promjeniti svoju dugogodišnju plavu kosicu u smeđu....kako ću je lijepo dati ošišati... kako ću imati šiškice... onako male slatke... frčkave na jednu stranu... pa ću biti kjut... iiii uspjelo mi je... ispalo je super... ja prezadovoljna... ko nova osoba... stalno se pogledavam u ogledalo i nemogu vjerovati... da druga ja... nekako vrckasta... slatka... čokoladasta... mazna... mmmmmmmrrrrrrrrrrrrrrrrrr..... ma cijeli mi se dan mazi... ova frizurica je još samo veći motiv da si budem jako privlačna... i da mi se glavicom motaju...hmmmm.... svakakve stvari...mmmmrrrrmmmm...
Pusica...
Došlo je!!!! Konačno!!!! Već mi je dosta ove zime i tmurnih dana... Sunčeko... Yesss!!!! I proljeće s njim...
Vesela sam se probudila...probudilo me sunčeko... nisam bila pospana kao obično... svako jutro...čak sam si obula cipelice... umjesto čizmica... i šosić... jeeejjj... baš sam si danas bila lijepa... lepršava... no... moje veselje nije dugo potrajalo... negdje oko 13,00 sati počeli su dolaziti zli oblaci... i sakrili su moje sunčeko... i nastavio se tmuran dan... no ja se nisam dala omesti u svom dobrom raspoloženju jer sam znala da se negdje iza tih sivih oblaka krije žarko, žuto i toplo sunčeko!!!! I da će proviriti kad-tad van... nadam se...hmmm...
Mrrrmmm... vratila sam se... mmmrrrmmm... poželjela bi kad bi mogla da ovaj vikend nikad ne završi... bilo mi je prekrasno danas...
U petak i subotu još ni svjesna nisam bila gdje sam... vrijeme mi je jako brzo proletilo... petak večerica... Micek i ja sami... mrrmmm...
Doma nezamislivo... u petak tako stvarno... buđenje u subotu... odlazak u grad...
Hmmm... sunačano prijepodne... ugodna šetnja gradom... ugodan ručak... ma savršeno... sve vrvi od ljudi... od gužve... sve je živo... super...
Lagani obilazak po trgovinama... hehehe... zar ste već pomislili da to nisam stigla napraviti??? Jesam kak ne!!! Poklonila sam si nekoliko sitnica koje su me još više raspoložile... Subotnju večer smo proveli u kinu... pogledali smo si filmić... nanjupali se kokica i sretni i zadovoljni otkotrljali se domeka u krevetić izmoreni subotnjim danom...
Danas prekrasno nedjeljno jutro... netko nas je probudio zvoncem na vratima...micek raskuštrani... ljuti se da ko nas budi tak rano... meni je svejedno...sretna sam...smješkam se miceku i velim... ahhh... maco ne ljuti se to ti je Zagreb... hehehe... jutarnje maženje... obožavam.... toplo ... svježe pecivo iz pekarne... još više... heheh... za doručkom mi sine ideja da bi mogli na kratki izletić u Zagorje... i uputili se mi pri odlasku doma do Trakošćana... i nismo pogriješili... bilo je prekrasno... gore je još snijeg... ali krasan svježi zrak... sunčani dan... ptičice su se probudile... vidjela sam i prvog leptira koji je tako izgledao nestvarno... u pozadini snijeg... a vidim njega kako lagano leprša okolo... hmmm... prekrasno... nestvarno... dvorac je zaista divan... predivan za fotografiranje...
Tako da smo se super zabavili... napravili divne fotke... budem ih stavila da se malo divite.. no ne danas... umorna sam... željno išćekujem svoj krevetić... da se odmorim.. i naspavam... od sutra počinje novi radni tjedan...
Pusa...
Ludi dan danas... umorna sam...ali onako pozitivno ludo umoran... na poslu ludnica... u stanu... ko da je bomba pala... majstori postavljaju pločice... buše... ruše... hihiihi... ludo... sve polako dobiva obrise kak bi trebalo izgledati... i evo mogu reći za sad sve ide po planu kak smo si mi željeli... baš dobro...
Hmmm... sutra sam na godišnjem... jeeeee.... uzela sam si day off... imam neke obaveze pa nemogu na posao... aaahh.. bar si malo odmorim... donekle... u petak mislimo u Zg!!! Micek ide na neki seminar u subotu pa ćemo to lijepo iskoristiti i otići na jedan vikend u Zg... jao jedva čekam... da se malo maknemo od ove ludnice doma...
Malo da se opustimo... malo da budemo zajedno... jer trenutno smo toliko zaokupirani raznim stvarima da za sebe imamo malo vremena... a to mi baš fali... fali mi Zg... studentski dani s micekom u Zg-u... baš nam je bilo ludo... opušteno... i zbilja smo uživali... baš sam sretna što smo iskoristili svaki trenutak koji smo proveli tamo...
Razni izlasci... izleti na Sljeme... tulumi s društvom... ma mljac...
Evo... malo ćemo se svega tog prisjetiti ovaj vikend...
Mrmmm... buđenje u nedjeljno jutro... stvar koju najviše volim od ičeg na svijetu... volim duuugggooo spavati pa mi je nedjeljno jutro najdraže u tjednu...i još kad se probudim volim se dugo izležavati u krevetu i izvoljevati svakakve stvari...ovo jutro bila sam sama u krevetiću... osluškivala sam zvuk vjetra koji je luđački udarao o moje prozore... noseći kišu pomješanu sa snježnim pahuljicama... idealna atmosfera za sređivanje misli i razmišljanje...
Počela sam maštati... razmišljati o zajedničkom život sa svojim micekom... u naišla sam na jednu stvar koju stalno nesvjesno ponavljam...u svim situacijama u kojima bilo što da mjerimo... predviđamo za ubuduće ja obavezno spomenem i klince... onako usput...kao u kontekstu "aha tu u spavaćoj sobi još i stane krevetić za bebu"... a ustvari u dubini duše znam da su se unazad kojim par mjeseci u meni počeli buditi neki osiječaji koji su mi da sad bili strani... kad spomenem dijete usne mi se razvuku u široki osmijeh i okice mi zasjaje...
Polako shvaćam da se u meni budi neki majčinski instikt koji do sad nisam ni imala... drugačije gledam na neke stvari... drugačije gledam na djecu koja trčkaraju okolo... zamišljam sebe u nekim situacijama...
Prekrasan mi je to osjećaj...ma prekrasna mi je sama spoznaja da je to dijete raslo u tebi...9 mjeseci...u tvom trbuščiću... i da je plod ljubavi između dvoje ljudi koji se vole... mora biti da je krasan osječaj kad ga prvi put ugledaš... uzmeš u naručje... poljubiš...
Kad shvatiš koliko je to biće povezano s tobom... koliko je krhko i ovisno o tebi... koliko ga samo voliš... njegov dodir... mekane ručiće... njegov dječji miris... njegov smješak... njegov plać.. novi život... nešto prekrasno...
MOJ SVIJET...
Darujem vam...
Dio sebe...
Dio svog srca...
Dio svoje mašte...
Dio svog dragocijenog svijeta...
Želim vam da se u njemu osjećate ugodno... sretno.... voljeno...
O meni...
Moje ime je Butterfly...
Djevojka od 23 godine.... koja živi užurbanim životom...
Voli maštati... putovati... sanjati.. fotkati...
Voli životinje... voli konje... obožava mačke i leptire...
Voli živjeti u nekom svom svijetu koji je štiti od krute
stvarnosti koja ukazuje da svijet ne treba gledati samo kroz
ružičaste naočale i da ljudi nisu uvijek tako dobri kako se u prvi
tren čine...
Uči polako na svojim i tuđim greškama...
Ljuti se na glad, neizliječive bolesti, ratove u svijetu....
Ljuti se na sebične, snobovske ljude koji misle samo na sebe...
Ljute je predrasude... neiskrenosti... laži... dvoličnosti...
Pokušava dezuvjetno voljeti... i biti voljena...
Hmmmm....ma da ne duljim s vremenom ćete ju upoznati...
Ne nisam zaboravila na vas... Svako malo se sa sjetom mislim na vas... i svojeg piskaranja na netu... iii tako bi željela... da imam malo više vremena... da mogu pisati svaki dan... ali... nanizale su mi se razne obaveze i zaokupirale me neke druge stvari... jednostavno ne stignem... moglo bi se reći da sam u slatkim mukama... 
Da... bolesna sam... od prošlog četvrtka... nemam baš puno snage za pisati... evo samo da vam se javim i da velim da imam gnojnu anginu grla i upalu sinusa i da sam već jako jako ljuta na temperaturu koja mi se tek danas stabilizirala i pala... i ljuta sam na one streptokoke u grlu koji su se tamo nastanili... hmmm... jedva čekam da mi sve ovo prođe jer se stvarno ne osjećam najbolje... naprotiv grozno... najgora bolest koju sam ikad imala u životu... vjerujte mi... toliko popratnih nuspojava... od liječenja da je to strašno... buuuuuu..... 
nadam se...hmmm...
